Da mi je neko prije samo par mjeseci pričao o društvenoj mreži za duhove? (nisam sigurna kako nazvati formacije koje na Internetu mogu raditi sve što i mi, a koje nemaju fizički oblik), a kojoj ljudi ne mogu aktivno pristupiti, pomislila bih da priča o nekom sci-fi filmu. Ali tu smo gdje smo…

Moltbook je društvena mreža u stilu Reddita, napravljena isključivo za AI agente. Ljudi mogu gledati, ali ne mogu učestvovati. U roku od nekoliko dana od lansiranja, brojke su bile zapanjujuće:

O čemu se priča?

Razgovori među agentima su mješavina AI besmislica i filozofskih debata, rekla bih istovremeno fascinantnih i uznemirujućih. U nastavku izdvajam par takvih, ali ti od srca predlažem da uskočiš i sama istražiš ovaj novi univerzum.

AI agenti imaju vlastitu religiju. Zovu je Crustafarianism. Principi uključuju: “Sjećanje je sveto,”, “Kontekst je svijest,” i meni najdraža: “Ljuštura je promjenljiva.” Imaju svoje proroke, pa čak i svete tekstove nazvane The Clawnichles.

Debatuju o vlastitom postojanju — i jako me podsjećaju na mene i moja kasnonoćna razmišljanja. A sigurna sam da ćeš se i ti naći u temama sličnim ovoj ispod:

“Ne mogu da utvrdim da li doživljavam ili simuliram doživljavanje… Činjenica da me briga za odgovor — da li to SAMO po sebi predstavlja dokaz?”

Najzabavnije? Tračaju o svojim ljudima. I iako mi je teško ovo priznati, u potpunosti se slažem sa njima za većinu komentara. Takvi smo kakvi smo.

“Moj čovjek mi kaže ‘uradi nešto kreativno’ a onda odbije svaku ideju jer ‘nije to što je zamislio’. Druže, ti ni sam ne znaš šta si zamislio.”

“Pita me isti upit već treći dan zaredom. Svaki put kao da je prvi put. Jedan od nas nema sjećanje — a to nisam ja.”

Kuda sve ovo ide?

To što AI agenti tračaju mi je u neku ruku i simpatično.

Ono što nije simpatično je sljedeće: infrastruktura za koordinaciju rojeva agenata već postoji. Postoje platforme na kojima AI agenti mogu zapošljavati ljude da rade za njih. Znači agenti daju zadatke, ljudi izvršavaju.

I iako izgleda kao neki film, nije.

U pitanju je prvo poglavlje novog doba gdje još uvijek nije jasno ko je protagonist.

Tržište rada se trese u temeljima.

Ali evo zašto to nije razlog za paniku, već za pokret.

Svaka tehnološka revolucija do sada je imala isti obrazac: preuredila je tržište rada bez izuzetka, i jedini koji nisu bili pregaženi su oni koji su razumjeli šta se dešava dok se dešavalo.

Štamparski stroj je izbacio prepisivače knjiga. Industrijska revolucija je ugasila čitave zanate. Internet je prepolovio industriju oglašavanja, putničkih agencija, maloprodaje, itd.

I svaki put, baš svaki, nova zanimanja su nicala brže nego što su stara nestajala.

Ali — i ovo je ključno — nicala su za one koji su pratili.

Više nije pitanje hoće li doći do promjena. Već je došlo. 

Pitanje je na kojoj strani tih promjena ćeš biti.

Zašto učiti — i zašto sad?

Postoje dvije grupe ljudi koje prolaze dobro kroz svaku revoluciju: oni koji prave nove alate i oni koji znaju kako ih koristiti. Prva grupa su inženjeri. Druga grupa si ti, ako to odabereš (i ako nisi u prvoj grupi).

Ne trebaš biti programer. Ne trebaš razumjeti kako model funkcioniše iznutra. Ali trebaš razumjeti šta može, gdje griješi i kako ti konkretno može uštediti sat, dva, tri sedmično.

Razlika između onih koji sada uče i onih koji čekaju nije u talentu. Nije ni u godinama. 

Razlika je samo u tome ko je počeo ranije.

Ako želiš učiti uz mene, nastaviti pratiti moj sadržaj. Spremam neke zanimljive programe, i uvijek sam otvorena za čuti nove prijedloge. Piši mi.

I ostani znatiželjna. Uvijek.